Prijeđi na sadržaj

Eksplozijsko zavarivanje

Izvor: Wikipedija
Polirani dio nakon eksplozijskog zavarivanja pokazuje tipičnu valovitu strukturu.

Eksplozijsko zavarivanje je spajanje metala pritiskom u hladnom stanju, koji koristi udarni val eksplozije, brzine (do 6 500 m/s) veće od brzine zvuka i izuzetno velike energije (tlak i do 100 000 bara), tako da se materijal rastali i dijelovi zavare u spoj. Naglim širenjem eksplozijskog vala izbacuje se površinski sloj oksida i nečistoća s priležećih ploha. Sam postupak zavarivanja je kratkotrajan, ali je potrebna nešto duža priprema. Pogodan je za zavarivanje u teško pristupačnim prostorima i neprikladnim uvjetima, primjerice pod površinom vode. Najčešće se koristi za spajanje čelika, aluminija, bakra, titanija, cinka, raznorodnih metala i drugo. Koristi se za zavarivanje cijevi, cijevi s prirubnicama, za platiniranje (oblaganje) čelika i drugih metala i drugo. Postupak je primjenjiv za zavarivanje vrlo malih dijelova, kao i za proizvodnju dvoslojnih limova mase do 10 tona. Specijalizirane firme proizvode limove mase preko 35 tona i površine veće od 35 m2. Česta primjena je kod proizvodnje takozvanih bimetalnih gredica za brodske konstrukcije te limova za izradu procesne opreme (izmjenjivača topline, reaktora, kolona).[1][2]

Način rada eksplozijskog zavarivanja kod proizvodnje dvoslojnih limova: 1. obloga za osnovni metal, 2. područje rekristalizacije (treba biti što uže). 3. osnovni metal, 4. eksplozija, 5. eksplozivni prašak. 6. mlaz plazme.

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. "Strojarski priručnik", Bojan Kraut, Tehnička knjiga Zagreb 2009.
  2. "Zavarivanje I", izv. prof. dr. sc. Duško Pavletić, dipl. ing., Tehnički fakultet Rijeka, 2011.